Naselje Prokosovići smješteno je u središnjem dijelu sjeveroistočne Bosne, na istočnim obroncima planine Ozrena i južnim padinama brda Tirinovac.
Geografske kordinate prostora su 44^o 30' 47'' N i 18^o 29' 12'' E. Zahvata površinu od 306 ha (3,06 km²), od toga 172,84 ha (1,728 km²) pripada urbanoj zoni.

Naselje Prokosovići spada u red većih naseljenih mjesta na području općine Lukavac. Nalazi se u njenom istočnom dijelu i zauzima prostor sjeverozapadno (većim dijelom) i jugozapadno od regionalnog puta Banovići-Lukavac (R-471). Sa istoka je ograničeno regionalnim putem (R-471); sa sjeveroistoka, sjevera i sjeverozapada je ograničeno šumskim pojasom i dijelovima poljoprivrednog zemljišta; sa zapada je ograničeno sa naseljem Bikodže; sa juga je ograničeno vještačkim jezerom Modrac. Od najbližeg grada Lukavca je udaljeno 6 km, a od Tuzle 18 km.

2.1 Fizičko-geografski položaj

Reljef  područja Prokosovića čini brdsko zemljište sa nadmorskom visinom između 205 i 305 metara, odnosno prosječna visina prostora je oko 230 metara. Zemljište je blago nagnuto, veoma pogodno za naseljevanje i uzgoj voća i povrća.

            U geomorfološkom pogledu, ako posmatramo cijelo slivno područje akumulacije Modrac u čijem sklopu su i Prokosovići, ono čini međugorsku depresiju u tektonskoj potolini sa tendencijom tonjenja na fonu općeg izdizanja. Sam reljef je neogeno-kvartarne starosti. Prisutni su denudaciono-fluvijalni i fluvijalni reljefni oblici, s prisutnom akumulacijom pijeska, šljunka, gline i kamena.

Geologija područja je predstavljena serpentinsko-peridotitskim stijenama, dok je područje jezera sastavljeno od sitnozrnog šljunka, pijeska alverita, gline, odnosno riječno- jezerskih sedimenata.

Prokosovići pripadaju zoni kontinentalne klime sa izvjesnim tendencijama ka umjereno kontinentalnoj klimi. Godišnji prosjek temperatura vazduha karakterističan za ovaj tip klime je prilično nizak i iznosi 10^oC. Najhladniji je mjesec januar, a najtopliji juli. Ovaj kraj je često izložen štetnom djelovanju kasnih proljetnih i ranih jesenjih mrazeva što donekle otežava uzgoj ranih poljoprivrednih kultura.

Prosječna godišnja količina padavina iznosi oko 949 mm. Najviše atmosferskog taloga ima u maju i junu, a najmanje u februaru. I pored toga što je prosječan godišnji atmosferski talog dosta visok ipak se u toku toplijeg dijela godine javlja manjak, a u toku hladnijeg dijela višak u bilansu vlage. Na osnovu dugoročnih osmatranja meteorološke stanice Modrac zabilježeni su sljedeći podaci:

  Tabela 1.Meteorološke karakteristike akumulacije i sliva akumulacije

Hidrologiju prostora čini mreža potoka i dio akumulacije Modrac koji površinski zalazi u granice naselja. Površina naselja je podijeljena na pet slivnih područja od kojih slivno područje 2, odnosno potok Tirinovac prima najveću količinu vode u toku godine (801.230 m³) od ukupne sume vode koju prima područje u cjelini (2.540.403 m³). 

Potoci su 1975. godine kanalisani u dužini od 300 metara. Sa južne strane naselja nalazi se jedno od najvećih vještačkih jezera u Bosni i Hercegovini koje je nastalo potapanjem 2250 ha (22,5 km²) Sprečanskog i Turinskog polja izgradnjom brane u tjesnacu Modrac 1964. godine.

Dotada je ispod sela proticala bistra planinska rječica Turija, koja se nedaleko od sadašnjeg objekta brane ulijevala u rijeku Spreču. Kako je jezero Modrac odigralo značajnu ulogu u transformaciji nekadašnjeg naselja navesti ćemo njegove osnovne karakteristike:

Tabela 2. Morfometrijske karakteristike akumulacije Modrac

 Takođe je neophodno naglasiti da se zbog permanentnog zasipanja akumulacije nanosom iz rijeka Spreče i Turije, eoloskim nanosom i nanosom od abrazije obale, morfometrijske karakteristike akumulacije značajno se izmijenile u odnosu na vrijednosti parametara u projektnoj dokumentaciji.

Vegetacijske karakteristike naselja su kroz historiju mijenjane. Postoji opaska da se selo razvijalo u stoljetnoj hrastovoj šumi čijim je krčenjem nastala ziratna zemlja što je sasvim vjerovatno jer na katastarskoj karti prostora postoje lokaliteti po nazivom Krčevine i Brezici. Danas uz jezersko područje možemo uočiti tipičnu močvarnu vegetaciju, te redove vrbe, tople i johe. Na njih se nešto sjevernije nastavlja hrastova vegetacija (lužnjak i kitnjak).

Kako se uspinjemo uz Tirinovac nailazimo na šume bukve i crnog graba sa mjestimičnim pojavljivanjem javora, brijesta i jasena. I ovdje neodstupajući od zakonomjernosti pojavljivanja vegetacije u Bosni i Hercegovini na serpentinskim stijenama raste crni i bijeli bor, na strmim, nerazvijenim i erodiranim dijelovima terena, te pokoja smrča.

Fauna ovog područja je raznovrsna, a na to povoljno utiče konfiguracija zemljišta, klimatski uslovi, bogatstvo šuma u daljnoj i bližoj okolini. Prostor ne oskudijeva u tetrijebu, raznim vrstama divljih pataka, sovama, čapljama, zečevima, lisicama, divljim svinjama te se rjeđe mogu  pronaći pojedine vrste visoke divljači. Jezero obiluje ribljim vrstama kao što su: som, štuka, deverika, šaran, burcov, klijen, škobalj, grgeč, bjelica i crvenperka.

Oko 1970. godine jezero je poribljeno smuđem i patuljastim somom. Današnja situacija što se tiče ribljeg fonda nije baš tako povoljna. Poribljavanje određenim vrstama u skorašnje vrijeme je izvršeno ali većina pridošlica nesretno završi u mrežama krivolavaca. Ovdašnji ribari kažu da je smuđa u novije vrijeme nemoguće uloviti.

Po pedološkom sastavu ovo područje čini pseudoglej i fluvisol idući od Tirinovca ka obali jezera. Pseudoglej za razliku od fluvisola zauzima i ravničarske i brežuljkaste terene. Veoma je pogodan za intenzivno korištenje. Ovo tlo ima zbijeni horizont na dubini 15-20 cm, te zbog toga dolazi do povremene stagnacije vode u zimsko-proljetnom periodu što oštećuje ozime kulture.  Tlo ima kiselu reakciju (pH 5,0-5,5) i slabo je zasićeno bazama.

Sadrži malo humusa (oko 3%), oskudijeva fosforom i azotom, te ima nepovoljna vodno-fizička i hemijska svojstva. Zahtijeva odvodnjavanje, duboko oranje, podrivanje, kalcifikaciju, humizaciju i fosfatizaciju. Nakon izvednih meliorizacija na njemu se dobijaju visoki prinosi ratarskih i voćarskih kultura.

Fluvisol ili aluvijano tlo zauzima ravničarsko zemljište, javlja se u dolinama rijeka, nastalo je nanošenjem zemljišnog materijala, to su ilovasti karbonatni aluvijumi različite dubine. Sadrže veoma malo humusa ali su uz navodnjavanje pogodna za uzgoj svih kultura. Po teksturi ovaj tip zemljišta je prahulja.

2.2 Historijsko-geografski položaj

Historijski izvori o prošlosti ovog kraja su jako oskudni. Veći dio ovog područja podpadao je pod vlast srebreničkih banova prije pada Srebrenika pod tursku vlast 1519. godine. Nakon tih događanja ovi krajevi su došli u sastav zvorničkog sandžaka i pod vlast zvorničog kadiluka.

Zvornički sandžak je imao 31 nahiju u XVI stoljeću, od toga 21 je bila na lijevoj obali rijeke Drine. Kada je osnovan tuzlanski i gračanički kadiluk 1572. godine njima su pripale neke nahije u sjeveroistočnoj Bosni. Tuzlanskom kadiluku su pripadale nahije: Gornja Tuzla, Donja Tuzla, Sapna, Spreča, Gostilj, Drametin, Visori, Jasenica, i Smoluća, a gračaničkom kadiluku: Soko, Nenavište (Gradačac) i Srebrenik.

Nahija Smoluća prostirala se s obje strane rijeke Spreče. Sa sjevera se graničila rijekom Tinjom i nahijom Jasenica; sa istoka nahijom Donja Tuzla; s jugoistoka nahijom Drametin, i sa juga bosanskim sandžakom, odnosno nahijom Ozren. Ova nahija se graničila sa zapada nahijom Soko i sa sjevera nahijom Srebrenik. Smolućku nahiju je činilo deset sela: Gnojnica, Miričina, Kruševica, G. Smoluća, Puračić, G. Lukavac, Srednja Smoluća, Donja Smoluća, Devetak, Dobošnica i jedan samostalan čitluk; sasvim je moguće da su Prokosovići bili samostalni čitluk u okviru Smolućke nahije.

I pored ove konstatacije nije moguće tačno utvrditi kojoj je nahiji u doba turske vladavine teritorijalno pripadalo. Postoji podijeljeno mišljenje da li je to bila nahija Drametin ili nahija Smoluća. S južne strane graničilo je sa Poljicem, a sa sjeveroistočne Modričom (Modrac) koja su teritorijalno pripadala nahiji Donja Tuzla.

Sa zapadne i sjeverozapadne strane granicu su mu činila sela Turija i Puračić koja su pripadala nahiji Smoluća. I pored ovoga Prokosovići ne datiraju iz starijeg vremena. Konsultirajući izvore i literaturu, nije moguće utvrditi tačan, pa čak ni približan vremenski period u kome je nastalo jer na njegovom prostoru nisu pronađeni arheološki ostatci (utvrđenja, zidine, stećci..). Na osnovu iznesenih historijskih činjenica vidljivo je da je moglo nastati tek poslije 1600. godine.

Datum njegova nastanka nije mogao biti prije spomenute godine jer u turskim defterima iz XVI vijeka nigdje se ne spominje. U prilog ovome navesti ćemo podatke na osnovu kojih možemo vidjeti da su sela sa kojima Prokosovići graniče, a koja se nalaze 3 do 5 km oko njega  postojala u tom periodu. Poljice se spominje 1600. godine, a i ranije, Bokavići od 1512. godine, Modriča (Modrac) između 1533. i 1548. godine, Puračić se spominje čak 1249. godine u povelji bana Matije Ninoslava.

Poslije Austro-ugarske okupacije Bosne i Hercegovine 1878. godine pa do danas postoji dosta egzaktnih podataka na osnovu kojih smo u mogućnosti pratiti daljnji razvoj sela. Iz prvog austrougarskog popisa stanovništva 1879. godine sasvim je evidentno da su pripadali okružju Zvornik odnosno kotaru Donja Tuzla. Prokosovići su sve do nedavno geografski i administrativno bili vezani za Puračić.

Godine 1893. Austro-Ugarska je formirala Općinu Puračić koja je obuhvatala za današnje vrijeme nevjerovatno veliko zemljišno područje, pripadalo su joj današnja sela: Poljice, Treštenica, Tulovići, Banovići, Ribnica, Orahovica, Turija, Babice, Prokosovići, Bikodže, Tabaci, Modrac, Puračić i Devetak. Općina Puračić je prestala da postoji 1955. godine.

Tim činom Puračić postaje mjesna zajednica  te je sa svim prethodno nabrojanim selima koja su mu pripadala postao dio općine Lukavac po naslijeđenom sistemu iz perioda socijalizma. MZ Prokosovići osnovana je tek 1967. godine. Od perioda osnivanja pa do 1971. godine aktivnost MZ nije bila na zavidnom nivou. Tek se period poslije 1971. godine može smatrati začetkom nove historije u razvoju Prokosovića.